Teško je ostati Srbin, ako si gospodin. Prostota i nekultura uzeli su nas pod svoje da nas je često sramota što smo fini. Kod nas je čak i običaj reći „Ko o čemu, kurva o poštenju“. Gde su i kako su izumrla srpska gospoda - pitanje na koje često i sami izbegavamo da odgovorimo!
Koje su to sada nove generacije koje nam kroje sudbinu pričajući o idealnom životu? Nekadašnji „krem“ stare garde teško je naći u Srbiji. Oni su za ovdašnje vreme endemska vrsta. Kad pogledaju kakve sve osobe uspevaju u životu, dođe im da propadnu u zemlju. Najgori nam izbijaju na čelo kolone. Dripci, vucibatine, tatini sinovi, dvorske lude, popularni u društvu kao „mega carevi“ i tzv. gradski tipovi bivaju predstavljeni kao neprikosnoveni vlasnici svačijeg mišljenja. Ok, brate u pravi si! Ni sami ne možemo da podnesemo teret njihove slave. Nagriza nas čest stid i kad smo u njihovom u društvu, a ne želimo da im se zamerimo, jer su mnogo moćni. Dođe nam da ga oteramo u vražju mater ali ipak to ne činimo. Sami na raskrnici stojimo i biramo, ni levo ni desno, nego bismo se najradije vinuli u nebo.
Ljudi obeleženi za ceo život. Gradski momci koji lutaju noćima po sokacima, pravi kojekakve gluposti, ali su ipak zaštitećeni. Ima pametnijih, lepših, poštenijih i kreativnijih, ali oni nisu na mestu gde ovi „nikakvi“ jesu. Glup, a vredan – najgora moguća kombinacija. Neke druge vrednosti su sada na ceni.
Sa balkona Gojko Tešić poručuje: „Onaj ko ne poštuje sopstvenu tradiciju, on ne zna šta su moderne vrednosti!“ Ne možemo da se spasemo od ljudi koji su čiste protuve i zaglupnici. Problem je što se njihova glupost i obest širi poput zaraze. Neki je prihvate, pognute se glave priklone takvom društvu, a drugi potajno pate u sebi i ostaju neutralni. To je najgore. Ostati po strani i pobeći od kolektivnog poraza. Svi sve znaju. Ovi tzv. umišljenici i krojači tuđih ponašanja su „nafurano atkratkivni“ u društvu.
Oni su glavne „baje“ po kafićima. Bude se kasno, ispijaju „fuka“ po ceo dan. Njihovi najbolji ortaci su vlasnici kafića, dolaze skockani do detalja, bele šuljice, teksas i patika kožna. Bez naočara ništa, ako to nemaju kao da nisu bili tog dana u životu. Curice se lepe za njih, a oni ih svraćaju na fukicu. Često te iste devojke postaju njihove eskort devojke. Tako sve to počinje a mi smo svedoci ili slučajni prolaznici onoga što nam se dešava ispred nosa. Nemoćni smo ili ne želimo da budemo moćni i uskačemo budalama u posao. Oni imaju svoje poslušnike i vrlo su dobro raspoređeni u gradu. Nisu sami sa sobom, jer i za njih neko treba da misli.
Urban gradski lik je na kanalu youtube.com okarakterisan stihovima.
Slušam tehno...
Legenda, slušam tehno,
Ja sam faca, urban gradski lik,
Nisam frik uvek oblačim se šik,
Sve na meni, brate, sija
i svi drugari zovu me, legendo... legendo
Imam pare, zaradio mi ćale,
ja ih trošim, fenski gilje nosim
i farmerke original prave
majičicu na kratke rukave,
teretana bleja teretana, bleja,
bleja, teretana, bleja
Vređaju nam sopstvenu inteligenciju. Ta bagra što se u društvu proziva duplim epitetom –„svetski mega car“. Da je strašno bilo bi tužno, ovako je smešno i povraća nam se na lakat.